Mrvice iz dnevnog boravka nisu prljavÅ”tina. One su ā rjeÄnik jednog doma.
Mrvice su i oni neizgovoreni razgovori. RijeÄi koje su ostale visjeti u zraku kao praÅ”ina koja se vrti u zraci popodnevnog sunca. One se nikada nisu spustile na pod, ali su ostale zarobljene u tepihu. SjeÄam se tih trenutaka kada bi netko uÅ”ao u sobu, proÅ”etao pogledom po namjeÅ”taju i izaÅ”ao, ostavljajuÄi za sobom tek lagani povjetarac i osjeÄaj da neÅ”to nedostaje. mrvice iz dnevnog boravka
A to, Äini mi se, nije mala stvar.
Nisu glasne. Ne traže pažnju. Mrvice su nijemi svjedoci života koji se odvio izmeÄu Äetiri zida. Mrvice iz dnevnog boravka nisu prljavÅ”tina
Jer, kada se svi iselimo i kada prostor ostane prazan, jedino Å”to ostaje je nemoguÄnost da u potpunosti poÄistimo ono Å”to smo bili. Možemo odnijeti namjeÅ”taj, skinuti zavjese i oprati prozore, ali mrvice iz dnevnog boravka ostaju utkane u same zidove. One Äekaju da ih netko, možda buduÄi stanar ili možda mi sami u snovima, pronaÄe i prepozna kao ostatke jednog života koji je, makar na trenutak, bio topao i ispunjen. RijeÄi koje su ostale visjeti u zraku kao